---

Pitanje: Što kaže Biblija o tome kako možemo pronaći smisao života?
Odgovor: Biblija veoma jasno govori o tome što bi trebao biti naš smisao života!
Smisao života prema ljudima u Bibliji:
Salomon: Nakon što je govorio o ispraznosti života kada se živi kao da su ovaj svijet i sve što on nudi sve što postoji, Salomon daje ova zaključna zapažanja u Propovjednikovoj knjizi: »Čujmo svemu završnu riječ: ‘Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.’ Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.« (Propovjednik 12,13-14). Salomon je htio reći da je smisao ovoga života u iskazivanju poštovanja Bogu našim mislima i životima, a stoga izvršavanjem njegovih zapovijedi, jer jednoga dana ćemo stati pred njegov sud.
David: Za razliku od onih »kojih je dio ovaj život«, David je zadovoljstvo tražio u vremenu koje će tek doći. Rekao je: »A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati« (Psalam 17,15). David je svoje zadovoljstvo pronalazio u danu kada će se probuditi (u narednom životu) kada će gledati Božje lice (imati zajedništvo s njime) i biti mu sličan (1. Ivanova 3,2).
Asaf: U 73. psalmu govori o tome kako je bio u kušnji zavidjeti bezbožnicima koji su bili bezbrižni i gradili su svoju sudbinu na leđima onih koje su iskorištavali, ali onda je razmotrio njihov kraj. Potom, za razliku od onoga za čime su težili za života, 25. stihu kaže što mu je zbilja važno: »Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.« Njemu je poznanstvo s Bogom bilo važnije od svega drugog u životu.
Pavao: Apostol Pavao govorio je o svemu što je postigao prije nego što se suočio s uskrslim Kristom, te kako je sve što je nekoć imao ili postigao (posebice u religiji) sada poput hrpe smeća u usporedbi s poznavanjem Krista Isusa, čak i kada to podrazumijeva gubitak svega. U Filipljanima 3,9-10, kaže da želi »da budem u njemu, ne pravednošću koja bi bila moja – onom koja dolazi od Zakona – nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga na osnovi vjere: da iskusim njega i silu njegova uskrsnuća i udio u njegovim patnjama, prilagođavajući se njegovoj smrti, ne bih li kako postigao uskrsnuće od mrtvih.« Ponovno ističemo, Pavlu je bilo najvažnije poznavanje Krista i da ima njegovu pravednost koja se dobiva po vjeri u Krista, te da živi u zajedništvu s njim čak i onda kada mu to donosi patnju (2. Timoteju 3,12). Na kraju, očekivao je vrijeme kada će imati udio u »uskrsnuću od mrtvih«.
Smisao života obznanjen u Otkrivenju:
Posljednja knjiga u Bibliji, knjiga Otkrivenja, govori o onome što će se dogoditi na kraju današnjeg doba. Nakon Kristova povratka i nakon njegova tisućljetnog kraljevstva, nespašeni će uskrsnuti i sudit će im se po njihovim djelima, te poslati u njihovo vječno obitavalište u Ognjenom jezeru (Otkrivenje 20). Zemlja i nebo kakve poznajemo bit će uništeni, a novo nebo i nova Zemlja bit će stvoreni, te će nastati novo doba. Čovječanstvo će ponovno, kao u Edenskom vrtu, prebivati s Bogom i On s njima (Otkrivenje 21,3); svo preostalo prokletstvo (zemlje zbog čovjekova grijeha) bit će uklonjeno (tuga, bolest, smrt, bol) (Otkrivenje 21,4). Bog kaže da će oni koji pobijede, sve primiti u baštinu, te će On biti njihov Bog a oni njegovi sinovi. Prema tome, kao što je na početku bilo u Postanku, otkupljeno čovječanstvo živjet će u zajedništvu s Bogom slobodno od grijeha (i unutarnjeg i vanjskog) i njegova prokletstva u jednom savršenom svijetu. Imat će savršena srca poput Kristova (1. Ivanova 3,2-3).
Smisao života koji je opisao Isus Krist:
Bog je u početku stvorio čovjeka da uživa (1) u zajedništvu s Njime, (2) u zajedništvu s drugima, (3) da radi i (4) provodi vlast nad zemljom. No, čovjekovim padom u grijeh, zajedništvo s Bogom je puklo, zajedništvo s drugima često je loše, rad gotovo uvijek ima svoje nedostatke, a čovjek se bori kako bi održao privid vlasti nad prirodom bilo da se radi o vremenskim prilikama ili o korovu u polju ili vrtu. Na novom nebu i novoj zemlji, čovjek će ponovno biti u sve to uključen u obnovljenom stanju savršenstva. No, kako se čovjek može pridružiti onima koji će dospjeti na to novo nebo i novu Zemlju? I što trebamo činiti za sada? Hoće li život imati smisla tek u sljedećem životu, kada prokletstvo bude uklonjeno? Isus Krist, Božji Sin, napustio je svoj dom na nebu, postao pravi čovjek iako je pritom zadržao puninu božanstva, i došao je na zemlju PLATITI CIJENU NAŠEGA VJEČNOG ŽIVOTA kao i dati nam smisao ovoga života. Budući da nas je od Boga odvojila naša grješnost, Matej 1,21 kaže da je Isus došao »izbaviti svoj narod od grijeha njegovih«.
Smisao života ovisi o podrijetlu čovječanstva:
Ako smo rezultat kozmičke slučajnosti (evolucije), onda smo samo sofisticirani biološki životni oblici koji su uspjeli postići samosvjesnost. Beznadni smo zato što nema veće svrhe u životu od preživljavanja i nastavljanja vrste sve dok naredna kozmička slučajnost naš životni oblik ne odvede jedan korak naprijed. ALI, mi NISMO rezultat kozmičke slučajnosti. Prava znanost potvrđuje činjenicu da je makroevolucija (transformacija iz jedne vrste u drugu) farsa. Evoluciju se pogrešno naziva »znanošću«, jer se zapravo radi o procesu koji se ne može ni ponoviti ni zapažati već prihvatiti vjerom baš kao i stvaranje.
Kako nastavljamo učiti o mikrobiologiji, doznali smo da je vjerojatnost tvorbe čak i najjednostavnijega proteina molekule nužne za život potpuno nemoguća čak i kada bismo za stvaranje ispravnoga redoslijeda amino-kiselina dali nekoliko bilijuna godina. Jednako tako, teoriju evolucije ne potkrjepljuju ni fosilni nalazi. Sami evolucionisti priznaju da još uvijek nisu pronađeni mnogobrojni prijelazni oblici života. Fosilni zapisi potkrepljuju ono što tvrdi prvo poglavlje Postanka u Bibliji: veliki broj različitih vrsta pojavili su se u isto vrijeme, a te vrste su u velikoj mjeri istovjetne onima koje postoje i danas. Promjene u pticama ili moljcima kojima smo svjedočili u proteklom stoljeću i koje se navode kao dokazi za evoluciju uključuju promjene unutar vrste (mikro-evolucija), čemu se ni Biblija ni kreacionisti ne suprotstavljaju. Isto tako, kako sve više saznajemo o takozvanoj jednostavnoj stanici, doznajemo upravo ono što prvo poglavlje knjige Postanka oduvijek govori: da je život rezultat nezamislivo upućenoga Dizajnera i Stvoritelja. Budući da nismo kozmička slučajnost, nego nas je stvorio Bog, ukoliko smisao života postoji, onda nam upravo Bog može reći što je.
Pitanje: Šta je smisao života?
Odgovor: Šta je smisao života? Kako mogu da pronađem svrhu, ispunjenje i zadovoljstvo u životu? Da li imam potencijal da postignem nešto što će biti od trajne važnosti? Toliko mnogo ljudi nikad nije zastalo da se zapita šta je to smisao života. Gledaju godine unazad i pitaju se zašto su se njihovi odnosi raspali i zašto se osjećaju toliko prazno, čak iako su možda postigli nešto što su planirali. Jednog igrača bejzbola, koji je ušao u bejzbolsku ljestvicu poznatih, su pitali šta bi želio da mu je neko rekao kada je počeo da igra bejzbol. Odgovorio je, “Želio bih da mi je neko rekao da kada dosegneš vrh, tamo nema ništa.”-neću ništa naći tamo. Mnogi ciljevi otkriju svoju prazninu tek kad su godine protraćene u težnji da ih postignemo.
U našem humanističkom društvu, ljudi teže ka mnogim svrhama, misleći da će u njima naći smisao. Neka od tih nastojanja uključuju: poslovni uspjeh, bogatstvo, dobre odnose, seks, zabavu, činjenje dobrih djela drugima, itd. Ljudi su svjedočili da je, dok su postizali svoje ciljeve bogatstva, odnosa i uzivanja, još uvijek postojala duboka praznina unutar njih – osjećaj ispraznosti za koju je izgledalo da je ništa nije moglo ispuniti.
Pisac biblijske knjige Propovijednika je iznio ovu činjenicu kada je rekao, “Ispraznost! Ispraznost!...Potpuna ispraznost! Sve je isprazno.” Ovaj pisac je imao neizmjerno bogatstvo, mudrost iznad mudrosti bilo kojeg čovjeka u onom i ovom vremenu, stotine žena, palate i vrtove na kojima su zavidjela carstva, najbolju hranu i vino i svaki dostupni oblik zabave. U jednom momentu je čak rekao da je radio sve što mu je srce željelo. A ipak je zaključio da je “život pod suncem” (život življen kao da je sve što za njega postoji ono što se može vidjeti našim očima i iskusiti našim čulima) besmislen! Zašto postoji takva praznina? Zato što nas je Bog stvorio za nešto više nego što možemo da iskusimo sad i ovdje. Salomon je rekao o Bogu, “Dopustio je čovjeku uvid u vjekove…” U našim srcima smo svjesni da to “ovdje i sad” nije sve što postoji.
U Postanku, prvoj knjizi Biblije, nalazimo da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku (Postanak 1:26). To znači da smo sličniji Bogu nego ičemu drugom (bilo kom obliku života). Nalazimo također da su, prije čovjekovog pada u grijeh i prokletstva koje je došlo na zemlju, sljedeće stvari bile istinite: (1) Bog je stvorio čovjeka kao društveno biće (Postanak 2:18-25); (2) Bog je čovjeku dao da radi (Postanak 2:15);Bog je imao zajedništvo sa čovjekom (Postanak 3:8) i (4) Bog je čovjeku dao dominaciju nad zemljom (Postanak 1:26). U čemu je značaj ovih stvari? Vjerujem da je Božija namjera da kroz svaku od njih naš život bude ispunjeniji, ali na svaku od njih (posebno na čovjekovo zajedništvo sa Bogom) je štetno uticao čovjekov pad u grijeh i prokletstvo nad zemljom koje je bilo rezultat toga (Postanak 3).
U Otkrivenju, zadnjoj knjizi Biblije, na kraju mnogih drugih događaja posljednih vremena, Bog otkriva da će on uništiti sadašnju zemlju i nebo, kakve ih znamo, i uvesti vječnu državu stvaranjem novog neba i nove zemlje. U to vrijeme, obnoviće zajedništvo u punini sa iskupljenim čovječanstvom. Neki od ljudi će biti osuđeni kao nedostojni i biće bačeni u ognjeno jezero (Otkrivenje 20:11-15). Time će i sa prokletstvom grijeha biti svršeno; neće više biti grijeha, tuge, bolesti, smrti, bola, itd. (Otkrivenje 21:4). I vjernici će biti nasljednici svega; Bog će prebivati među njema i oni će biti njegovi sinovi (Otkrivenje 21:7). Tako, zaokružićemo sve time da nas je Bog stvorio da imamo zajedništvo sa njim; čovjek je zgriješio i to slomio; Bog je obnovio taj odnos u potpunosti, u vječnoj državi sa onima koje je on smatrao dostojnima. Sada, ići kroz život postižući sve i svašta samo da bi na kraju umrli odvojeni od Boga za vječnost, bilo bi više nego uzaludno! Ali, Bog je napravio put, ne samo da učini vječno blaženstvo mogućim (Luka 23:43), već i ovaj život zadovoljavajućim i smislenim također. Sada, kako se ovo vječno blaženstvo i “raj na zemlji” mogu dobiti?
Kao što je gore nagoviješteno, stvarni smisao za sada i za vječnost je nađen u obnovljenju odnosa sa Bogom, a koji je bio izgubljen još kad su Adam i Eva pali u grijeh. Danas, taj odnos sa bogom je moguć jedino kroz njegovog Sina, Isusa Krista (Djela 4:12; Ivan 14:6; Ivan 1:12). Vječni život se dobija kad se neko pokaje za svoje grijehe (i više ne želi da nastavi sa tim, već želi da ga Krist promijeni i učini novom osobom) I počne da se oslanja na Isusa Krista kao Spasitelja (za više informacija o ovom važnom pitanju vidi Šta je plan spasenja?”).
Sada, stvarni smisao života nije samo u tome da shvatimo da je Isus Spasitelj (koliko god to bilo predivno). Ustvari, stvarni smisao života je kad neko počne da slijedi Krista kao njegov učenik, uči od njega, provodi vrijeme sa njim u njegovoj Riječi, Bibliji, komunicira sa njim u molitvi i hoda sa njim u poslušnosti njegovim zapovijedima. Ako si neko ko ne vjeruje (ili si možda mlad vjernik), vjerovatno govoriš sebi, “To mi ne zvuči veoma uzbudljivo ili ispunjavajuće!” Ali, molim te, nastavi da čitaš još malo. Isus je izjavio sljedeće:
“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako” (Matej 11:28-30). “Ja sam došao da imaju život i da ga imaju u izobilju” (Ivan 10:10b). “Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi! Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naće će ga” (Matej 16:24-25). “Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca” (Psalam 37:4).
Ono što svi ovi stihovi govore je da mi imamo izbor. Možemo da nastavimo da upravljamo svojim životima (i kao posljedicu da imamo isprazne živote), ili možemo da izaberemo da tražimo Boga i njegovu volju za svoje živote cijelim svojim srcem (što ima za posljedicu život u punini, ispunjene želje tvoga srca i nalaženje zadovoljstva i sigurnosti). To je zbog toga što nas naš Stvoritelj voli i želi nam najbojle (ne neophodno najlakši način života, ali najispunjeniji da).
Na kraju, želim da podijelim jednu usporedbu koju sam posudio od mog prijatelja koji je pastor. Ako si sportski navijač i odlučiš da ideš na profesionalnu utakmicu, možeš da izbaciš nekoliko maraka i dobiješ mjesto na kojem ne vidiš dalje od nosa, na vrhu stadiona, ili možeš da izneseš nekoliko stotina maraka na sunce i budeš na čelu, blizu i prisan akciji. To je tako i u kršćanskom životu. Gledanje Boga na djelu IZ PRVE RUKE nije za nedjeljne krscane. Oni nisu platili cijenu. Gledanje Boga na djelu IZ PRVE RUKE je za Kristove učenike koji su dali cijelo svoje srce i koji su iskreno prestali da idu za svojim željama u životu, da bi mogli stremiti Božijoj svrsi. ONI su platili cijenu (potpuna predanost Kristu i njegovoj volji); oni proživljavaju život u svoj svojoj punini; oni mogu da se suoče sa samima sobom, svojim prijateljem i svojim Stvaraocem bez žaljenja! Da li si ti platio cijenu? Da li si voljan da je platiš? Ako jesi, više nećeš biti gladan smisla i svrhe života.

www.slobodnalika.com